OD TISUĆUŠESTODEVEDESETDEVETE GODINE
Gimnazija u Požegi jedna je od najstarijih srednjih škola u Hrvatskoj. Osnovali su ju isusovci 1699. godine. Do 1726. godine bila je niža gimnazija s četirima razredima. Tada dobiva novu školsku zgradu prema tadašnjim pedagoškim standardima i dva viša razreda pa postaje velika gimnazija sa šest razreda. Struktura škole se nije mijenjala sve do 1761. godine, kada je otvoren studij filozofije, a 1763. i studij moralne teologije. Tako je Gimnazija od 1761. do 1776. svrstana u red visokih škola (scholae altiores) pod nazivom Academia Posegana, a Požega postala drugo visokoškolsko središte u Hrvatskoj poslije Zagreba.
Nakon ukidanja isusovačkoga reda 1773. godine, Gimnazijom do 1786. upravljaju pavlini. Godine 1777. uvedena je nova naučna osnova pa se do 1806. godine Gimnazija dijeli na nižu, gramatikalnu (tri razreda) i višu, humanističku (dva razreda). Godine 1806. ponovo je postala šesterorazredna, s četirima nižim razredima, i tako djeluje do 1852. godine. Svo je to vrijeme nastavni jezik latinski, a smjer škole humanistički. Godine 1834. upravu školom preuzimaju franjevci. Za vrijeme uprave pavlina i franjevaca nešto veća pažnja posvećivala se prirodnim znanostima. U tome je razdoblju uređena zbirka za biologiju i fiziku, a uz latinski, sve se više njeguje hrvatski jezik.
Reforma školstva provedena 1850. godine nije sasvim ostvarena u požeškoj Gimnaziji. Ona nije dobila 7. i 8. razred, nego je 1852. godine čak preoblikovana u nižu gimnaziju i tako djeluje do 1870. godine. Nastavni jezik za vrijeme Bachova apsolutizma bio je njemački. Školske godine 1873./74. gimnazija ima svih osam razreda prema novoj naučnoj osnovi, a te je godine održan i prvi ispit zrelosti.
Zbog velikoga broja učenika i potrebe održavanja primjerenoga pedagoškog standarda, sukladno važnosti i ugledu, škola 1877. godine dobiva novu zgradu na Trgu sv. Terezije. Na njenom krovu je inicijativom Otona Kučere izgrađen staklenik-svjetlarnik s vidikovcem za meteorološka i astronomska motrenja.
Školska zgrada proširena je dogradnjom drugoga kata 1929. godine, pri čemu je srušen i nije ponovo izgrađen staklenik s vidikovcem koji je služio za astronomska motrenja.
Organizacijska struktura nije se mijenjala od 1874. do 1925. godine kada je dotadašnja klasična škola, novom naučnom osnovom, postala realnom gimnazijom. Požeška Gimnazija nije prekidala rad ni u ratnom vihoru od 1941. do 1945. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata uvodi se socijalistički odgoj i obrazovanje, a od 1956. godine niži razredi uključuju se u osmogodišnje osnovne škole pa Gimnazija od tada ima četiri (viša) razreda. Reforma usmjerenog obrazovanja 1975./1976. školske godine ukida gimnazijski program te sve srednjoškolsko obrazovanje pretvara u strukovno, a Gimnaziju ujedinjuje sa svim požeškim srednjim školama u Centar za usmjereno obrazovanje “Zvonko Brkić”.
Tijek srednjoškolskog obrazovanja bio je podijeljen u dvije faze: pripremnu i usmjerenu. Prva je trajala dvije godine tijekom kojih su izvođeni opći predmeti isti za sve učenike. Druga je započinjala s trećom godinom školovanja i trajala do kraja srednjoškolskog obrazovanja, a učenici su pohađali nastavne predmete što su ih pripremali za struku koju su izabrali.
Gimnazijski programi značajnim dijelom praktično su zadržani kroz pripremnu fazu, a manjim dijelom i kroz usmjerenu, osobito u nekim tada prigodno smišljenim strukovnim programima koje tržište rada nije poznavalo niti ih je trebalo: suradnik u nastavnom procesu, inokorespondent, informatički pomoćnik i slični.
Nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske, od ožujka 1992. godine požeška Gimnazija ponovo je ustrojena kao samostalna škola i u svojoj zgradi na Trgu sv. Terezije izvodi programe opće, prirodoslovno-matematičke i jezične gimnazije, a u rujnu 2009. godine seli u novu zgradu, u neposrednoj blizini stare u smjeru sjeveroistoka u Ulici dr. Franje Tuđmana broj 4/a.
